zdravlje

Dobrodošli na moj blog

23.01.2012.

ZAČINI - KURKUMA

Istorijat i rasprostranjenost

Kurkuma potiče iz Južne Indije i Indonezije. Od pre 4.000 godina   kurkuma se koristila kao začin u Aziji. Zauzimala je značajno mesto i u verskim hinduističkim obredima. U biblijskim vremenima potrebljavala se i kao začin i kao miris. U srednjem veku su kurkumu nazvali “indijski šafran”, zbog lepe narandžaste boje, a zbog znatno niže cene “sirotinjski šafran”. Uspeva u Indiji, Kini, Australiji, na Karipskim ostrvima, Peruu i dr. Veoma je omiljen začin na Dalekom i Bliskom istoku.

Botaničke i morfološke karakteristike

Kurkuma je višegodišnja biljka. Visoka je  60-100cm. Koren je krtolast rizom čvrste, smeđe kože i žutonarančastog mesa. Izrasline iz korena imaju izgled prstiju. Listovi su kopljasti i okružuju grupe bledožutih cvetova. Kurkuma ima blago sladak, ljutkast i malo gorak ukus, a  mirisa je aromatičnog, koji podseća na narandžu, đumbir i biber.

Hemijski sastav

Kurkuma sadrži 1,4-5,6% eteričnog ulja, koje se sastoji, najčešće, od mono- i sekveterpenoida. Eterično ulje iz lista kurkume sadrži i mircen (40,2%), p-cimen (23%), 1,8-cineol (13,2%) i druga aromatična jedinjenja. Žutonarandžasta boja ovoga začina potiče od kurkumina i dezmetoksikurkumina.

Lekovitost

Kurkuma deluje antiseptično, antiinflamatorno, antitumorno.  Snažan je antioksidant. Ovaj začin je dobar   anelgetik,  baktericid,  digestiv, diuretik, hipotenziv, insekticid, laksativ, rubefaciens, stimulant.
Deluje kao snažno protivupalno sredstvo. Štiti jetru, kardiovaskularni sistem snižavajući nivo «negativnog» holesterola i sprečava agregaciju trombocita. Delotvorna je u lečenju bubrežnih bolesti i dijabetesa.  Dokazano je  preventivno i kurativno delovanje ekstrakta kurkume na Alzheimerovu bolest. Delovi Indije, gde se puno koristi kurkuma, imaju vrlo nisku incidenciju Alzheimerove bolesti.

Upotreba
   
Kurkuma ima  primenu u proizvodnji prirodnih boja i parfema, u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji te u kulinartvu. Jedan je od najviše korišćenih začina u istočnjačkoj kuhinji. Najčešće se koristi za pripremu pirinča (pulao) kome daje predivnu, zlatnožutu boju i prefinjen miris i ukus, a istovremeno neutrališe sluzasta i slatka svojstva pirinča. Obavezan je sastojak u pripremi svih vrsta mahunarki, jer potpomaže varenje i usvajanje proteina i sprečava pojavu nadutosti. Ovaj začin  je osnovni sastojak mešavine začina za kari; boja karija potiče upravo od kurkume. Koristi se za pripremu majoneza, senfa, raznih sosova, pilećih pečenja i dr. Ako se povrće kuva na ulju u kome je proprženo malo kurkume ili karija, njegova hranljiva i nutritivna vrednost značajno će porasti.

Narodna imena

Žuti koren, turmerik.
23.01.2012.

Zašto zaboravljamo? I kako poboljšati pamćenje

Stručnjaci koji proučavaju pamćenje slažu se barem u jednoj stvari – što se više trudimo ostati umno aktivni, to nas pamćenje bolje služi. Osim toga, mozak se ne može prepuniti informacijama. Baš naprotiv, naša sposobnost pamćenja stalno se povećava. Što više znamo, više novih informacija možemo usvojiti.

Znanstvenici su šaroliko i veliko društvo, pa se ni oni ne mogu složiti baš u svemu. Ipak, mnogi od njih smatraju da je naše kratkotrajno i dugotrajno pamćenje odvojeno. I dok su mogućnosti kratkotrajnog pamćenja ograničene, mogućnosti dugotrajnog čine se neiscrpnima. Kolike su mogućnosti kratkotrajnog pamćenja? Ni tu nema jedinstvenog mišljenja, ali brojke se kreću oko četiri do devet informacija. Provjerite ovo tako da dvije minute pokušate zapamtiti listu različitih nepovezanih riječi. Kasnije pokušajte napisati riječi koje ste upamtili.

Informacije koje u mozgu pohranjujemo tijekom cijelog života mogu se usporediti s ogromnim kamionom u kojem nikada nećemo prevesti više od jedne lopate pijeska. I to dodatno zbunjuje znanstvenike. No, ako su mogućnosti dugoročne memorije neograničene, koji su najčešći razlozi zaboravljanja informacije? Prof.
Elizabeth Loftus sa Sveučilišta Kalifornija, Irvine, otkrila je četiri glavna razloga zaboravnosti: neuspješno vraćanje informacija iz pamćenja, interferencija, neuspješno pohranjivanje informacija u pamćenje te namjerno zaboravljanje informacija povezanih s traumatičnim događajem.

1. Neuspješno vraćanje informacija iz pamćenja


Dogodilo vam se da je dio neke informacije jednostavno ispario iz vašeg uma? Ili vam je nešto na vrhu jezika, ali nikako da se sjetite? Ovo se zna, po teoriji propadanja, javiti ako se sjećanjima rijetko pristupa, pa ona s vremenom propadaju. Ovoj teoriji ne ide u prilog to što čak i sjećanja na koja nismo dugo pomislili mogu biti stabilna i dugotrajna.

Što još zbunjuje znanstvenike?

Informacije koje u mozgu pohranjujemo tijekom cijelog života mogu se usporediti s ogromnim kamionom u kojem nikada nećemo prevesti više od jedne lopate pijeska. I to dodatno zbunjuje znanstvenike. No, ako su mogućnosti dugoročne memorije neograničene, koji su najčešći razlozi zaboravljanja informacije?

2. Interferencija


Po drugoj teoriji jedna sjećanja utječu ili ometaju druga sjećanja. Ako je informacija vrlo slična nekoj prethodnoj, ova interferencija ili 'šum memorije' javlja se češće.

Postoje dvije osnovne vrste interferencije:

- proaktivna interferencija, kod koje staro sjećanje onemogućava ili otežava pamćenje novih informacija
- retroaktivna interferencija, koja se javlja ako nova informacija ometa prisjećanje već naučenih informacija

3. Neuspjeh pohranjivanja informacija u pamćenje odmah na početku


Ponekad gubitak informacija ima manje veze s pamćenjem, a više s činjenicom da ona nikad nije dospjela u dugotrajnu memoriju. Naime, mnoge manje detalje nekih predmeta ili događaja nikad ni ne zapamtimo dovoljno dobro.

4. Namjerno zaboravljanje stvari povezanih s traumatičnim događajem


Ponekad se trudimo zaboraviti, posebno ono što nas je uznemirilo. Dva glavna načina su svjesno potiskivanje, što je svjesni oblik zaboravnosti, te nesvjesno potiskivanje. Međutim, svi se psiholozi ne slažu s time da postoji nesvjesno potiskivanje. Treba imati i na umu da se pamćenje održava podsjećanjem i pričanjem, a traumatska sjećanja obično nisu predmet rasprave, niti ih se želimo prisjećati

Poboljšajte pamćenje


Tehnike pamćenja

Ponavljanje, pamćenje dužih brojeva i lomljenje na manje dijelove, upotreba akrostiha, lociranje pojmova, stvaranje priče, korištenje melodija (djeca tako zapamte abecedu)...

Čitanje

Kako možete popraviti pamćenje? Tajna uspjeha leži u umnoj aktivnosti. Čitanje je jedan od najboljih načina da potaknete mozak na aktivnost. Brazilski neurolog Ivan Izquierdo kaže: 'Kad čovjek pročita riječ 'drvo', kroz njegov um u nekoliko stotinki sekunde prolete sjećanja na sva drveća koja je vidio u životu. Sve se to događa nesvjesno.' Smatra i da ta vrsta umne aktivnosti u određenoj mjeri štiti mozak od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije.

Pomagala

Ako zapišete nećete moći zaboraviti. Iako preveliko oslanjanje na pomagala, podsjetnike i kalendare, može stvoriti neku vrstu mentalne lijenosti, ako s pamćenjem već imate problema, važne stvari ipak zapišite na papir ili unesite u podsjetnik na mobitelu ili računalu.

Stvaranje 'mentalnih slika'

Ako često zamećete ključeve ili dokumente, prilikom ostavljanja ili slaganja predmeta zastanite na par sekundi i stvorite mentalnu sliku mjesta, kao i obližnjih predmeta.

Testiranje je odlično za jačanje pamćenja

Učenje i ponavljanje bez testiranja nije toliko djelotvorno kao učenje i ponavljanje nakon kojeg ide testiranje zapamćenih informacija. Znanstvenici su utvrdili da je testiranje jedan od najboljih načina za dobro pamćenje, te da studenti koji uče, a naknadno nisu ispitani slabije pamte informacije od onih koji su prošli testiranje.

Mozak: neuroni, sinapse, neurotransmiteri

Osnovne stanice mozga — neuroni — ustvari se i ne dotiču. Odijeljeni su sinapsama, sitnim prostorima promjera manjeg od desettisućinke milimetra. Te praznine premošćuju kemijske tvari, neurotransmitere, od kojih je poznato njih 30, no mozak ih možda ima daleko više. Ti se kemijski signali primaju na kraju neurona preko labirinta sitnih vlakana koji se zovu dendriti. Zatim se signali prenose na drugi kraj neurona preko živčanog vlakna zvanog akson. U neuronima su signali električne prirode, a na prekidima (sinapsama) kemijske. Tako možemo reći da su prijenosi živčanih signala elektrokemijske prirode. Svaki impuls je iste snage, no intenzitet signala ovisi o frekvenciji impulsa, koja može iznositi i tisuću u sekundi.

Nije nam u potpunosti jasno koje se točno promjene zbivaju u mozgu prilikom učenja. No, eksperimentalni dokazi ukazuju da se prilikom učenja, osobito na početku života, formiraju bolje veze i oslobađa više kemijske tvari koja premošćuje prekide (sinapse) među neuronima. Stalnom upotrebom jačaju te veze i sposobnost učenja se pojačava. Putevi koji se često istovremeno aktiviraju na neki način jačaju, dakle kroz upotrebu jačamo moć zapažanja. Mentalne snage neupotrebom iščezavaju. Naime, i mozak se, kao i mišić, jača upotrebom, a slabi ako se ne koristi.
20.01.2012.

Osam kancerogenih tvari koje treba izbaciti iz kuće

Skupo ih plaćate, a oni vas uporno i podmuklo truju. Donosimo najpoznatije kućne kancerogene. Oni ne moraju nužno izazvati rak, no zašto se izlagati riziku kad postoje sigurnije opcije.


Nakon krvožilnih bolesti, koje uključuju srčani i moždani udar, rak je drugi po učestalosti uzročnik smrti u većini zemalja svijeta, uključujući i Hrvatsku. Velik broj proizvoda koje koristimo u kući sadrže sastojke za koje se smatra da vjerojatno uzrokuju rak, da ne spominjemo one koji uzrokuju alergiju, astmu i druge boljke.
                      Pubertet kod djevojčica počinje sve ranije

Za ovo prije svega treba kriviti lošu regulaciju dopuštenih sastojaka. Ipak, to možete ispraviti ako znate na što treba obratiti pažnju. Zamijenite ih netoksičnim proizvodima koji djeluju jednako dobro, a često su i jeftiniji. Primjerice, toksična sredstva za čišćenje možete zamijeniti mješavinom sigurnih proizvoda koje vjerojatno već imate kod kuće.

Slijedi lista najpoznatijih opasnosti. Oni ne moraju nužno izazvati rak, no zašto se izlagati riziku kad postoje sigurnije opcije.

1. Osvježivači zraka
Sladak miris u zraku često dolazi u paketu s naftalenom i formaldehidom, poznatim kancerogenima. A sadrže i niz drugih toksičnih kemikalija.

Želite li svjež miris u prostoriji, počnite s tim da se riješite uzročnika lošeg mirisa. To je uvijek bolje nego kamuflirati ga nekim drugim. Češće zračite, redovito čistite, a ako nešto ipak smrdi, pokušajte s mineralom zeolitom, koji je poznat kao jedan od najboljih prirodnih detoksikanta ili eterična ulja.

2. Boje za slikanje, materijali za izradu ukrasa i druge hobije
Pazite na olovo i druge metale u bojama, premazima i emajlu. Umjesto njih koristite boje na bazi povrća. Koristite ljepila, boja i markere na bazi vode i izbjegavajte opasna otapala, poput onih u 'gumenom cementu' ili markerima koji sadrže aceton, heksan, heptan ili toluen.

3. Sredstva za održavanje automobila
S obzirom na ispušne dimove koji izlaze iz automobila, ne čudi da ni sredstva za njegovo održavanje nisu dobra za zdravlje. Antifriz i tekućine koje sadrže etilen glikol iznimno su toksične, a nisu bolje ni one za čišćenje stakla. Nikad ne bi smjele biti nadohvat djeci koja bi ako ih progutaju mogla umrijeti.

Staro motorno ulje opasno je u dodiru s kožom. Do zdravstvenih problema obično dolazi nakon dužeg izlaganja. Ako već koristite sredstva za podmazivanje i održavanje automobila, držite ih pod ključem, a ostatke bacajte s opasnim otpadom.

4. Odjeća s kemijskog čišćenja
Kemijske čistionice obično koriste tonu kemikalija, kao što su perkloroetilen (tetrakloroetilen), naftalen, benzen, formaldehid i trikloroetilen, a svi su karcinogeni. Ova kemijska isparavanja mogu ostati na odjeći danima.

5. Sredstva protiv buha, krpelja i uši
Izbjegavajte pesticide na bazi lindana. U nekim zemljama proglašeni su karcinogenim sredstvom.

6. Boje i lakovi
Neki hlapljivi organski sastojci (HOS ili VOCs) koji se koriste u bojama poznati su kancerogeni. Osim toga, boja može godinama nakon nanošenja pomalo isparavati sa zidova.

Nikad ne koristite boje koje sadrže hlapljive organske sastojke. Uvijek se raspitajte o manje toksičnim bojama.

7. Kuglice naftalina
Znate onaj užasan miris naftalina? To je jasan znak koji vam šalje tijelo: loše, loše, loše! Udisanjem naftalina u biti udišete insekticid. Naftalin sadrži gotovo 100% naftalena, koji je karcinogen, ili paradiklorobenzena, otrovne tvari.

Mnogi ljudi protiv moljaca koriste lavandu, sušeni duhan i druge prirodne tvari.

8. Sredstva za čišćenje
Ne sadrže sva sredstva za čišćenje kancerogene tvari, no većina je sumnjiva. Sredstva protiv plijesni često sadrže formaldehid. Radije pokušajte prirodnim pristupom – uz pomoć octa i ulja čajevca.

Užasne sastojke u sredstvima za čišćenje mrlja na tepisima izbjegnite čisteći parom i prirodnim sredstvima za čišćenje.

Kauče i fotelje bolje je presvući lijepim presvlakama – jednostavno ih je skinuti i oprati. Tako ćete izbjeći čišćenje mrlja sumnjivim kemikalijama.

Sredstvo za poliranje drva može ugroziti središnji živčani sustav i reproduktivne organe jer se nitrobenzen u njima upija kroz kožu. Kupite prirodno sredstvo ili napravite vlastito od 1/8 šalice maslinova ulja sa žlicom octa i žlicom votke.
20.01.2012.

Jod pomaže u prevenciji raka dojke

O raku dojke se u današnje vrijeme razgovara više no ikad. Pitanjima nikad kraja... Kako ga otkriti? Spriječiti? Liječiti?

Srećom, prevencija je (za razliku od liječenja) jednostavna. Ako želite spriječiti rak dojke, trebali biste se okrenuti upotrebi joda. Naime, on je jedan od ključnih hranjivih minerala koji igra veliku ulogu u prevenciji bolesti

Uzrokuje li dodavanje joda svakodnevnoj prehrani gušavost? Stručnjaci jasno kažu: ne! Naime, nedostatak joda uzrokuje gušavost, a ne njegova nadopuna. Znanstvena istraživanja potvrđuju ovu činjenicu proteklih 100 godina. Uzrokuje li nedostatak joda rak dojke? Nedostatak ovog minerala zasigurno nije jedini uzrok epidemije karcinoma dojke koji nas u današnje vrijeme muči više no ikad. Međutim, njegov manjak igra veliku ulogu kad je riječ o ovoj bolesti. Rak dojke je multifaktorijalna bolest. Dokaz koji povezuje manjak joda i rak dojke je zaista nadmoćan.

Štitnjača dnevno treba oko 6mg joda. Dojke trebaju barem 5mg; to znači da ostatku tijela ostaje 2mg joda. Ta 2mg u dobroj mjeri prelaze preporučenu dnevnu količinu (14x više) koja iznosi 0.15 mg po danu. U svakom slučaju, ovaj bi podatak mogao objasniti zašto su preporučene dnevne količine joda neodgovarajuće i zašto je nužno ne samo procijeniti vlastitu razinu joda, već i dodati pravilan iznos i oblik joda svojoj prehrani. Važno je zapamtiti da je veza između nedostatka joda i raka dojke te fibrocistične bolesti dojke vrlo jaka.

Stručnjaci vjeruju da je genetska predispozicija za slabi imunološki sustav vrlo snažan faktor rizika za razvoj raka dojke. Jod i hormoni štitnjače (i prirodni i sintetički) obično smanjuju rizik za razvoj ove bolesti.

Kod osoba koje muči nedostatak joda, najveća je količina ovog minerala otkrivena u masnom i mišićnom tkivu. Ako je prisutna pretilost, potreba tijela za mineralom se povećava kako masne stanice tijela zahtijevaju više joda. Kako smo već spomenuli, ženske su dojke glavna lokacija za pohranjivanje joda. Održavanje odgovarajućeg nivoa joda je nužno za osiguravanje adekvatnog djelovanja štitnjače i pravilne izgradnje dojki. Stručnjaci su uvjereni da pravilna razina joda može sniziti učestalost raka dojke i pomoći ženama da nadvladaju ovu bolest.

20.01.2012.

Dezodoransi i kreme povezani s tumorom dojke

Kemijski sastojci dezodoransa, krema za lice i hrane, pronađeni su kod svih oboljelih od tumora dojke. Riječ je o parabenima koji se upotrebljavaju u raznim kozmetičkim sredstvima i hrani.

'Činjenica da su parabeni prisutni u toliko uzoraka raka dojke dovoljno je opravdanje za daljnje istraživanje na ovu temu', stoji u zaključku nove studije koju je vodio dr. Philippa Darbre sa Sveučilišta Reading, u kojoj je uzet uzorak od 40 oboljelih od raka dojke.

Niz istraživanja provedenih od 1998. bacaju sumnju na mogući utjecaj parabena na razvoj raka dojke. Naime, ovi spojevi se koriste u svakodnevnim kozmetičkim proizvodima kao što su kreme za lice, dezodoransi protiv znojenja, šminka, kreme za brijanje, losioni za tamnjenje i zubne paste. Parabeni u kozmetičkim sredstvima sprečavaju razvoj mikroba, no zapaženo je da djeluju slično estrogenu, koji dokazano igra ulogu u razvoju raka dojke. Iako oponašaju estrogen, parabeni ipak nemaju tako jako djelovanje kao pravi hormoni.

Znanstvenici nisu dokazali uzročno posljedičnu vezu između navedenih proizvoda i razvoja raka dojke, ali ih zabrinjava što su spojevi prisutni u uzorcima tumora.

Parabeni se nalaze i u hrani kao što je prerađeno meso, kolačima i nekim grickalicama te u lijekovima.

U kozmetici se najčešće upotrebljavaju metilparaben, propilparaben i butilparaben. No zna se naći i benzilparaben te sobutilparaben. U sklopu navedene studije i kod žena koje nisu koristile dezodoranse s parabenom pronađeni su parabeni, pa se pretpostavlja da su došli u organizam nekim drugim putem. Dakako, ovo istraživanje ne dokazuje da parabeni izazivaju rak, ali ipak zabrinjava.

Zanimljivo da se u borovnicama parabeni nalaze sasvim prirodno.
20.01.2012.

Jedina vrsta alkohola koja sprečava rak dojke

Istraživanja su pokazala da redovita konzumacija alkohola povećava rizik od karcinoma dojke. No postoji jedan izuzetak. UMJERENA konzumacija crvenog vina ima suprotan učinak.

Sastojci prisutni u sjemenkama i koži crvenog grožđa snizuju razine estrogena i uzrokuju porast razina testosterona kod žena u premenopauzi, čime se smanjuje i rizik od karcinoma dojke.

Znanstvenici stoga sugeriraju ženama koje žele popiti čašu vina nakon večere da njihov izbor bude crveno vino.

Rak dojke je izuzetno raširen, samo se u SAD-u godišnje dijagnosticira 230.000 novih slučajeva ovog karcinoma, a time je i vodeća zloćudna bolest među ženama.

U Hrvatskoj od raka dojke godišnje oboli 2.300 novih osoba, a u istom vremenu umire oko 800 oboljelih.

Zanimljivo je da isti zaštitni učinak nema bijelo vino, piše Journal of Women's Health

Prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost utječu 25 do 33 posto na nastanak raka dojke. Održavanje indeksa tjelesne mase (BMI) između 18,5 i 24,9 je ključna promjena u načinu života koju žene mogu napraviti da bi smanjile rizik od nastanka raka dojke.

Noviji postovi |