zdravlje

Dobrodošli na moj blog

27.01.2012.

Pržena hrana može biti zdravija

Konzumiranje pržene hrane ne mora nužno biti loše za srce, važno je kod prženja koristiti suncokretovo ili maslinovo ulje.

Znanstvenici nisu pronašli nikakvu povezanost između srčanih bolesti i hrane pržene na suncokretovom ili maslinovom ulju.

Previše masne hrane povisuje krvni tlak i kolesterol, što može uzrokovati bolesti srca.

Za potrebe istraživanja, znanstvenici iz Madrida su ispitali 40 757 odraslih osoba o njihovoj prehrani. Sudionici su ispitani o tome koju vrstu hrane najčešće jedu i kako tu hranu pripremaju. Na početku istraživanja, koje je trajalo 11 godina, nijedan sudionik nije imao znakove srčanih oboljenja. Međutim, na kraju istraživanja, njih 606 je obolilo od srčanih bolesti, a 1 134 je umrlo.

Kada su istraživači promatrali uzroke srčanih oboljenja, nisu mogli naći nikakvu poveznicu s prženom hranom u prehrani.

"Generalno gledajući, mit, da je sva pržena hrana nezdravam uopće nije potkrijepljen svim činjenicama, prženo može biti zdravo", BBC prenosi izjavu prof. Michaela Leitzmanna.

"Istraživanje pokazuje da su važni određeni aspekti kod prženja hrane, uključujući i ulje na kojem se hrana prži", dodao je prof. Leitzmann.

Prehrana treba biti raznolika, treba sadržavati sve hranjive tvari koje su našem organizmu potrebne kako bi normalno funkcionirao. Sve je zdravo u normalnim količinama pa tako i pržena hrana.

Bez obzira na metode koje koristite kod pripremanja hrane, hrana s visokom razinom kalorija dovodi do debljanja i pretilosti, što je također jedan od rizika za nastanak bolesti srca.

Uravnotežena prehrana, s mnogo voća i povrća, a malo hrane s visokim udjelom masnoće, je najbolja za zdravo srce.

26.01.2012.

Kako prepoznati lažni med?

Prirodni med se koristi u kuhanju, kozmetičkim tretmanima, upravljanju bolestima i gubitku težine. Med je izvor energije bogate vitaminima i mineralima, a ima antiupalna i antifungalna svojstva. Pravi med je obično skuplji. Postoje tri osnovne vrste meda: prirodni (čisti), krivotvoreni i umjetni.

Prirodni med se sastoji od sirovog meda, krivotvoren med sadrži prirodni med, ali i ostale sastojke, a umjetni med se sastoji od šećernog sirupa ili kukuruznog sirupa, aditiva i boja.


Ako je moguće, kupite med izravno od pčelara. Mnogi pčelari prodaju med direktno na farmama pčela. Također možete iskoristiti priliku da postavite pitanja o tome kako proizvode med. Čisti med sadrži 0% vode. Voda će potaknuti rast gljivica. Nemojte čistim medom hraniti dijete ispod godine dana.

Pročitajte naljepnicu na medu. Proizvođači trebaju navesti sve sastojke koje sadrži. Ako med nije čist, treba to i pisati na naljepnici, uključujući i postotak pravog meda koja se nalazi, ako ga ima.

Protrljajte malo meda između kažiprsta i palca dok se ne raspadne. Nešto meda će se apsorbira u kožu, ako ima meda, jer je čisti med dobar za kožu. Prirodni med nije ljepljiv. Ako je ono što utrljate ljepljivo znači da ima šećera ili umjetnih zaslađivača u njemu.

Stavite nekoliko kapi na papir ili papirnati ručnik. Čisti med neće probiti papir dugo vremena, jer ne sadrži vodu.


Stavite malo meda kod mrava. Pčele instinktivno grade košnicu na drveću i među stijenama. One stavljaju med kako bi se zaštitile od štetočina, kao što su mravi. Mravi neće dirati prirodni med.


Pomiješajte malo meda sa žumanjkom. Ako je med čist, kada istučete žumanjak, izgledat će kao da je kuhan.


Napunite čašu vode i dodajte 1 žlicu meda. Čisti med će se zgrudati i spustiti na dno, a lažni med će se početi otapati.


Namažite med na krišku kruha. Prirodni med će otvrdnuti kruh za nekoliko minuta. Umjetni med će navlažiti kruh zbog sadržaja vode.


Pravi med dat će vam osjećaj bockanja u ustima neposredno prije gutanja. Lažni med to ne može postići.


Gledajte da li će se med kristalizirati tijekom vremena. Imitacija meda će ostati glatka kao sirup, bez obzira koliko dugo je pohranjena, dok će se pravi med kristalizirati.


Vrh šibice umočite u med i pokušajte zapaliti. Prirodni med neće smetati da se šibica zapali. Lažni med ima vode pa se šibica neće moći zapaliti.


Dvije do tri žlice meda stavite u mikrovalnu. Zagrijte na visokoj temperaturi. Prirodni med će se brzo karamelizirati i neće postati pjenast. Lažni med će se teško karamelizirati i bit će prepun mjehurića.

 

26.01.2012.

Zaštitite crijeva – jedite nešto od ovoga!

Unosom borovnica ili brokule u svakodnevnu prehranu možemo uravnotežiti kolonizaciju bakterija u crijevu te smanjiti upalnu bolest crijeva.

Rezultati istraživanja na miševima pokazali su da je takva prehrana dovela do sniženja broja bakterija E. coli u crijevu, kao i ostalih bakterijskih vrsta povezanih s IBD-om. Upalna bolest crijeva, engl. inflammatory bowel disease (IBD), općeniti je termin koji uključuje ulcerozni kolitis i Crohnovu bolest, te poremećaje nepoznatih uzroka kojima je posljedica upala debelog ili tankog crijeva.

IBD je kronična bolest na koju utječu brojni čimbenici. Ipak, mnogo češća je u razvijenijim zemljama, pa stručnjaci vjeruju da vanjski faktori, kao što je prehrana, moraju igrati određenu ulogu. Učestalost bolesti povećava se u Europi i Sjevernoj Americi, a sve više slučajeva bilježi se i u ostatku svijeta.


Ova otkrića otvaraju mogućnost za nova istraživanja o mehanizmu kojim brokula i borovnica utječu na sastav i metabolizam crijevnih bakterija, kao i na morfologiju samog crijeva, piše u časopisu
Nutrition.
25.01.2012.

Može i bez žgaravice

Žgaravica je jedna od najčešćih tegoba današnjice. Redovito se javlja kod gotovo 40 posto odrasle populacije i najčešće se pripisuje stresu i lošim prehrambenim navikama.

I zaista, promjena životnih navika i prehrane je osnovni princip prevencije u nastanku žgaravice.

Uzrok žgaravice je povrat ili refluks želučanog sadržaja u jednjak, koji se javlja zbog slabosti donjeg mišića zatvarača (sfinktera) jednjaka. Taj se mišić nalazi na mjestu gdje se jednjak spaja sa želucem. U normalnim je okolnostima zatvoren, a otvara se kako bi propustio hranu u želudac ili omogućio podrigivanje.


Ako sfinkter nije dovoljno čvrsto zatvoren, želučana kiselina se podiže u jednjak izazivajući žgaravicu i druge simptome.


U prevenciji žgaravice pomaže izbjegavanje alkohola i pušenja, jer oboje imaju opuštajući učinak na donji sfinkter jednjaka, a pušenje još dodatno potiče lučenje želučane kiseline. Ne treba nositi preusku odjeću koja povećava tlak u želucu, niti lijegati barem dva sata nakon obroka. Ako određena hrana izaziva simptome, treba je izbjegavati.


Što, međutim, poduzeti ako nijedna od tih mjera ne urodi plodom?


Odgovorno samoliječenje zdravstvenih tegoba poput npr. žgaravice i drugih simptoma refluksa, prehlade, kašlja, bolova ili alergije važan je dio zdravstvene skrbi. Medicinski je priznato i ekonomski opravdano, a glavnu odgovornost u njemu imaju bolesnik, ljekarnik i obiteljski liječnik. Taj trend u porastu je i naročito izražen u razvijenim zemljama.

Samoliječenje uz jasna pravila

Na tržištu su dostupni različiti bezreceptni lijekovi za ublažavanje žgaravice.

Već trideset godina dostupni su antacidi koji neutraliziraju izlučenu želučanu kiselinu i mogu umanjiti blaže tegobe, te inhibitori receptora koji posredno smanjuju lučenje kiseline u želucu.


Odnedavno se u ljekarnama 27 europskih zemalja, a i u Hrvatskoj, može bez recepta kupiti lijek
Controloc Control koji je inhibitor protonske crpke, pripadnik posljednje generacije lijekova za liječenje refluksnih tegoba.

Prednosti su mu dulja kontrola simptoma, ciljano zaustavlja prekomjerno stvaranje želučane kiseline čime kontrolira žgaravicu, a jedna tableta svakih 24 sata kontrolira simptome refluksa.


Uloga ljekarnika je velika u izboru bezreceptnog lijeka. Na osnovu opisa simptoma ljekarnik savjetuje izbor lijeka, te daje jasne i objektivne informacije o njegovoj sigurnoj i pravilnoj primjeni. Pritom je vrlo važno naglasiti ljekarniku uzimanje bilo kojeg drugog lijeka.


Alarmantni simptomi

Postoje situacije kad samoliječenje žgaravice nije dozvoljeno, već je potrebno obratiti se liječniku. To se odnosi na osobe mlađe od 18 godina i one starije od 55, bolesnike koji se dugotrajno liječe nesteroidnim antireumaticima (ibuprofen, diklorapid, ketoprofen, aspirin), osobama čiji simptomi nisu karakteristični za refluks te osobama s alarmantnim simptomima. U te simptome spada osjećaj otežanog gutanja, neobjašnjivi gubitak težine, anemija, povraćanje svježe krvi ili sadržaja nalik zrncima kave, krv u stolici, opetovano povraćanje.

Također, važno je imati mjeru. Ako bezreceptni lijek ne pomaže ili se simptomi vraćaju čim se prekine njegovo uzimanje, vrijeme je za odlazak liječniku.

U tom slučaju ne zaboravite spomenuti koji ste lijek prethodno uzimali, koliko dugo, i što se za to vrijeme događalo s vašim simptomima.

Liječnik će možda samo preporučiti nastavak uzimanja iste terapije, ili vam propisati veću dozu lijeka kroz dulje vremensko razdoblje, ili vas uputiti na daljnje pretrage
.
25.01.2012.

Tri lijeka za bolno grlo

Tegobe s grlom mogu biti uistinu frustrirajuće. Stručnjaci tvrde da su prirodni lijekovi najbolji. Stoga, otvorite svoje kuhinjske ormariće jer se u njima kriju pravi lijekovi!

Med

Med je jako uspješan kod liječenja grla. Blag je i djeluje antibakterijski. Najbolje je da pomiješate 1 do 3 žličice meda u šalicu tople vode te ispirite grlo najmanje 2 puta dnevno.

Sol

Sol krije brojna svojstva koja pomažu kod raznih tegoba, a jedna od njih je i upaljeno grlo. Slana voda se stoljećima koristila za liječenje upala grla. Privlači vlagu iz sluznice, na taj način razlaže sluz i pomaže grlu da se očisti od sluzi. Otopite 1/2 žličice soli u šalici tople vode te ispirite grlo barem 3 puta dnevno. 

Pepermint

Pepermint pomaže kod odčepljenja nosnica, pogotovo kada se koristi u obliku čaja. U šalicu kipuće vode stavite 2 vrećice čaja te ostavite da odstoji 4 do 5 minuta. Pustite da se čaj ohladi, potom njime ispirite grlo barem 2 puta dnevno.

24.01.2012.

Napravite sami regenerator za kosu

Domaći kozmetički pripravci su sve popularniji među ljudima koji su u potrazi za pristupačnim i zdravim preparatima. Regeneratore također možete napraviti u svom domu. Njih treba koristiti bez obzira na tip kose, odnosno je li ona suha, masna ili normalna. Regeneratori kosi daju sjaj i štite ju od oštećenja.

Možda vam se čini da je regenerator potreban samo ljudima sa suhom i oštećenom kosom, no nije tako. Svaki tip kose treba regenerator tijekom svakog pranja. Korištenjem regeneratora tijekom svakog pranja učinit ćete kosu sjajnijom, smanjiti oštećenje vrhova, ojačati kutikulu koja gradi svaku vlas, smanjiti zapetljanja kose i učiniti ju mekšom.

Veliki broj prirodnih recepata će oduševiti one koji su već duže vrijeme u potrazi za priodnim proizvodima. Regeneratori koje ćete sami napraviti, također mogu poslužiti i kao maska za kosu. Nedavno istraživanje je pokazalo da korištenje domaćih regeneratora ili maski za kosu može pomoći da se riješite štetnih kemikalija koje se nalaze u kupovnim regeneratorima. Usporedimo li, primjerice, domaću masku za lice ili za kosu, naišli bi na nekoliko sličnosti. Međutim, glavna razlika je što se maske za lice lakše ispiru, što nije nužno kod maski za kosu.

Prije nego što počnete raditi svoj regenerator, najvažnije je razmisliti o tome koliko lako će se moći isprati. Ovo je važno pogotovo kada se regenerator radi od ljepljivih sastojaka kao što su med ili banana. Iako su odlični za njegu kose, ponekad se teško ispiru, stoga je važno da budete oprezni tijekom korištenja ovih sastojaka.

Donosimo vam nekoliko jednostavnih recepata koje biste mogli isprobati.
Može se činiti čudnim, ali čaj može biti odličan regenerator. Pustite vodu da proključa, potom stavite žlicu majčine dušice, žličicu metvice, žličicu kamilice, ukoliko imate svijetlu kosu ili žličicu soka od brusnice ukoliko imate tamniju kosu. Ostavite da se ohladi, potom umasirajte u vlasište i ostavite na kosi 10 minuta. Na kraju dobro isperite.

Ukoliko je hidratacija kose vaš najveći problem, ovaj recept bi vam mogao pomoći. Kokosovo mlijeko pomiješajte sa žlicom maslinovog ili dječjeg ulja, dodajte izmućeno jaje i žličicu meda. Nanesite na kosu ravnomjerno i pustite da odstoji 15 minuta. Dobro isperite mlakom ili hladnom vodom jer će se u protivnom teže isprati.

Ukoliko imate problema s opadanjem kose i u potrazi ste za regeneratorom koji bi to riješio, ovaj recept će vam pomoći. Nanesite ricinusovo ulje na vlasište i vrhove te ostavite da djeluje preko noći ili barem nekoliko sati. Ricinusovo ulje možete pomiješati s blažim uljima kao što je ulje od ružmarina. Također možete dodati jedan ili dva žumanjka, ovisno o dužini kose, i sok od limuna. Budući da je ricinusovo ulje dosta masno, morat ćete ispirati s dosta vode kako biste ga u potpunosti isprali. Korištenje ricinusovog ulja više od jednom tjednom bi moglo imati suprotan učinak.

24.01.2012.

Kokosovo ulje

Zanimljiva priča iz časopisa Health and Healing Wisdom fondacije Price-Pottenger koja se bavi prehranom:

„Kad je oboljeli od AIDS-a otkrio da mu je količina virusa u krvi dosegla razinu od gotovo 700.000 jedinica, uvidio je da je najbolje da svoj novac i preostalo vrijeme na Zemlji potroši na bezbrižni odmor. Odbacio je sve vitamine i lijekove koje je koristio, uključujući Naltrexone, spakirao stvari i zaputio se u indijsko selo Surinam. Ondje je svakodnevno večerao meso svježih kokosa. Nakon dva dana njegova periferna neuropatija je nestala, a za dva tjedna je „trčao džunglom“. Po povratku kući nastavio je konzumirati barem pola kokosa dnevno, a njegovi laboratorijski nalazi su pokazali da je razina virusa pala na nešto iznad 300.000. Za dva mjeseca razina virusa pala je ispod mjerljive razine i dobio je 14,5 kg.“


Prof. dr. sci. Mary Enig, stručnjakinja međunarodnog ugleda iz područja kemije lipida napravila je ogroman broj istraživanja o kokosovom ulju.


Otkrila je da ovo ulje ne djeluje samo antivirusno, već i antibakterijski, antiprotozoalno i antikancerogeno. Nevjerojatan je to podatak, a dr. Enig u svojim radovima citira i druge istraživačke studije koje su proveli mnogobrojni ugledni znanstvenici. Ona navodi istraživanja koja su otkrila da laurična kiselina u čistom kokosu suzbija različite mikroorganizme poput bakterija, sprječava prekomjerno razmnožavanje gljivica u crijevima i nastanak gljivičnih oboljenja, te sprječava razmnožavanje virusa s ovojnicom. Ona tvrdi kako se uočilo da laurična kiselina izaziva raspadanje ovojnice virusa!

„Neki od virusa koje lipidi u lauričnoj kiselini onesposobljuju su virus ospica, herpes simplexa i vesikularnog stomatitisa te visna virus i citomegalovirus“, kaže ona. Opisano je i nekoliko studija koje su pokazale da kokosovo ulje u prehrani, koje se u otočkim zajednicama naširoko koristi, ne izaziva visoki kolesterol.

Majčino mlijeko sadrži lauričnu kiselinu koja štiti malu bebu, što znači da priroda ovu kiselinu smatra važnim hranjivim sastojkom. Negiranje ljekovitih svojstava kokosa od strane medicinske znanosti nije daleko od zločina. Prema Mery Enig, osobe s oslabljenim imunitetom putem hrane bi trebale uzimati oko 25g laurične kiseline dnevno.


Ona ovaj podatak temelji na komparativnoj analizi količine laurične kiseline u majčinom mlijeku. Koristite li samo kokosovo ulje, to za odrasle osobe iznosi oko četiri velike žlice dnevno. Može ga se koristiti u juhama, kao začin za salatu, ili za pirjanje i pripremanje raznih napitaka. Dr. Enig ovako velike količine preporuča samo onima koji imaju ozbiljnih problema s imunološkim sustavom. Ostalima su potrebne manje količine.

Ali, molim vas, zapamtite: ne koristite hidrogenizirano kokosovo ulje, i ne koristite „lite“ odnosno „lagano“ ulje!

Kad uzmete u obzir što komercijalni proizvođači hrane čine s kokosom prije negoli stigne do dućana, nije čudno da su industrijski proizvedeno kokosovo ulje, brašno i ostali proizvodi od kokosa otrovni.

Kokos se najprije spali, osuši na izuzetno visokim temperaturama i pohrani u prljave vreće, a zatim ga se izbijeli i namiriši jer nakon ovakvog procesa proizvodnje ima odvratan izgled i miris. A kad je u pitanju ulje, nakon svih prethodno spomenutih pogubnih tretmana još ga se i homogenizira i hidrogenizira. Proizvođači ga zovu RBD ulje (engl. refined, bleached, deodorised – rafinirano, izbijeljeno, namirisano), a kvaliteta mu je katastrofalna – sve što je u njemu bilo vrijedno uništeno je.


Priroda je mudro podarila kokosu zaštitu od tropske vrućine, zato ovo ulje ne užegne i ne oksidira po vrućem vremenu, a prilikom zagrijavanja ne stvara slobodne radikale. Zbog toga je kokosovo ulje jedino ulje sigurno za kuhanje.


Kao najbolji način njege kože preporuča se upotreba kokosovog ulja
.

23.01.2012.

LIMUN I RAK

Limun (citrus) je čudotvoran prizvod za ubijanje kancerogenih stanica, 10000 puta snažniji od kemoterapije.

Zašto mi to tek sada saznajemo? Zbog toga jer postoje laboratoriji koje interesiraju proizvodnja sintetičke verzije koja bi im donijela ogromnu zaradu. Od sada možete pomoći prijateljima obaviještavajući ih da je limunov sok blagotvoran za sprečavanje raka. Ukus mu je prijatan i bez posljedica koje donosi kemoterapija. Zasadite drvo limuna ako možete na balkonu ili u vrtu. Ne zna se koliko ljudi umre jer je ta tajna ljubomorno čuvana da ne bi bili ugroženi multimilioneri u velikim korporacijama.


Stablo je limuna nisko i ne zauzima mnogo mjesta i poznato je po svojim raznolikim plodovima. Može ga se jesti kao plod ili kao sok ili sa njim se mogu praviti razna pića i kolači.


Limunu se pripisuju različita svojstva, ali najpovoljniji efekt ima na ciste i tumore. Ta je biljka dokazani lijek protiv svih vrsta raka. On je ujedno i antimikrobski agens širokog spektra protiv bakterijskih infekcija i gljivica i efikasan je protiv parazita, regulira visoki krvni tlak, ali i neurološke poremećaje i kao antidepresiv.


Fascinantan je izvor ove informacije: potiče od jednog najvećih proizvođača lijekova u svijetu koji tvrdi da je nakon 20 godina rada u laboratoriju od 1970. Ustanovljeno da limun uništava maligne stanice kod dvanaest vrsta raka, među kojima je rak debelog crijeva, dojke, prostate, pluća i gušterače. Sastojci limuna su pokazali da djeluju 10000 puta jače od kemoterapeutika Adriamycina koji se koristi za usporavanje rasta malignih stanica a ne djeluje na zdrave stanice.


(Prema prijevodu sa francuskog Krunice Grujić 23. studenog 2010., Institut za zdravlje u Baltimoru, USA - Institut de Sciences de la Santé; L. L.L., 819 N. Causez Street, Baltimore, MD 1201.)

23.01.2012.

DIJETA PO KRVNIM GRUPAMA

Tvorac dijeta po krvnim grupama je Dr Peter D’Adamo. On je podelio namirnice u 16 kategorija. To su: meso i perad, morski plodovi,  mlečni proizvodi i jaja, masti i ulja, orašasti plodovi i semenke, mahunarke, žitarice, pekarski proizvodi, testenina, povrće, voće, sokovi, začini, biljni čajevi, dodaci i razna pića. Namirnice se dele na dobre, neutralne i za izbegavanje.

Dijeta za krvnu grupu A

Dijeta za krvnu grupu A treba biti bogata prirodnom hranom, svežom i nepreradjenom. Ovim osobama odgovara vegeterijanska ishrana, zato što im je osetljiv probavni sistem.  Smatra se da su osobe sa A krvnom grupom osetljivije i sklonije nekim bolestima, kao što su dijabetes, srčane smetnje i kancer. Prema Dr. Peteru D’Adamou koji je i autor ove dijete, osobe A krvne grupe su uzgajivači. Potrebna im je biljna ishrana sa mnogo voća i povrća, kao i žitarica. Proizvodi životinjskog porekla nisu preporučljivi. Meso utiče na povećanje telesne težine, usporava metabolizam, taloži se masnoća i stvaraju se otrovi u digestivnom traktu. Meso ne treba potpuno izbaciti iz jelovnika, jer se gvoždje bolje apsorbuje iz namirnica životinjskog porekla. Meso peradi se može uzimati u malim količinama, a ostalo meso ne.  Treba jesti i ribu. Preporučuju se orašasti plodovi i semenke da bi se osigurao unos proteina. Takodjer za nadoknadjivanje proteina važno je jesti mahunarke. Ova dijeta je bogata vlaknima, pa je dobra i za one koji pate od opstipacije. Kroz sveže voće treba obezbediti dovoljno vitamina c. Ovo je odlična dijeta za gojazne osobe, koje će se pridržavanjem ovih smernica rešiti  holesterola i masnih naslaga. Važne namirnice su jogurt i nemasni sir.Treba koristiti biljna nerafinisana ulja u ishrani. Ishrana mora biti bogata mahunarkama (boranija, pasulj, sočivo, soja). Mogu se koristiti začini u ishrani. Mogu se piti čaj i kafa, ali alkohol treba izbegavati, sem belog vina.

Dijeta za krvnu grupu B

Osobe krvne grupe B su jake i otporne na nove bolesti. Ipak ove osobe su sklonije nekim poremećajima imunog sistema u vidu hroničnog umora, pa čak i multiple skleroze. Ova dijeta je uravnotežena i obuhvata veliki broj namirnica, pa osobe sa B krvnom grupom mogu da odahnu. Namirnice kojima se povećava kilaža su: kikiriki, sočivo, pšenica, susam itd.
Težinu smanjuju sveže zeleno povrće, meso, niskomasni mlečni proizvodi i dr.
Od mesa treba jesti jagnjetinu i divljač. Govedinu, teletinu i ćuretinu možete jesti povremeno. Izbegavati slaninu, svinjetinu, piletinu. Obavezno treba jesti ribu, ali izbegavati morske plodove i dimljni losos, koji se teže vare. Mlečne proizvode treba jesti redovno, ali ne treba zanemariti ni sojine proizvode, koji katkad mogu zameniti mlečne. Od mlečnih proizvoda osobama B krvne grupe ne leži jedino sladoled i plavi sir. Najbolje je koristiti maslinovo ulje u ishrani. Semenke i koštunjavi plodovi treba da se uključe u ishranu. Većina osoba ove krvne grupe obično ne podnose pšenicu, ali treba  jesti pirinač, ječam i ovas.
Interesantno je da paradajz i kukuruz treba izbaciti iz ishrane, kod ove dijete, jer navodno ometaju metabolizam. Voće treba uzimati redovno, osim kokos, nar i urme. Sokovi su dozvoljeni izuzev sok od paradajza. Koristan je zeleni čaj. Povremeno se može piti pivo ili vino, ali generalno alkohol i gazirana pića treba izostaviti.

Dijeta za krvnu grupu AB

Krvnu grupu AB ima do 5 % ljudi u svetu. Prema toj statistici ova krvna grupa je retka. Ova krvna grupa ustari predstavlja mešavinu krvnih grupa A i B i dobrim delom je još uvek nepoznanica. Poželjno je da osobe ove krvne grupe prilagode dijetu, tako da ishrana bude nešto izmedju dijete za A i B krvnu grupu samo još umerenije, što se tiče količina. Treba uzimati namirnice biljnog i životinjskog porekla, ali u manjim količinama. Da bi smršali treba da unosite pšenicu i meso u ograničenim količinama. Hrana koja deblja: meso, semenke, kukuruz, pasulj, pšenica. Za mršavljenje je dobro jesti ribu, tofu sir, mlečne proizvode, zeleno povrće, ananas, alge. Ovo je zahtevna dijeta zbog stalne fokusiranosti na umerenost i pažljivo biranje namirnica. Ako se pedantno sprovodi uz pravi odabir namirnica ova dijeta ne oskudeva sa važnim hranjivim sastojcima, koji su vam potrebni.

Dijeta za krvnu grupu 0

Osobe koje imaju krvnu grupu 0 su po Dr. D’Adamu lovci. Oni su mesojedi i imaju jaku probavu.Snažni su i izdržljivi. U ishrani treba da dominiraju namirnice životinjskog porekla i neke vrste povrća. Mleko i mlečni proizvodi nisu preporučljivi. Voće se jede, ali u malim količinama. Od voća su najbolje smokve i šljive. Meso treba biti jagnjeće, teleće, govedje, živinsko i divljač. Za mršavljenje se preporučuju:meso, riba, alge, kelj, brokoli, spanać. Potrebno je uzimati dodatni vitamin c, jer se uzima manje voća. Ako ipak dodje do problema sa probavom, treba uzeti probiotik i hranu sa vlaknima.Pošto se unosi dosta proteina kroz meso potrebno je da se organizuje i neka fizička aktivnost. Ova dijeta ima odlike proteinske dijete, pa treba paziti da ne dodje do neželjenih efekata u vidu povećanja holesterola. Nije preporučljiva za osobe koje imaju visok pritisak, kardiovaskularnim i bubrežnim bolesnicima.

23.01.2012.

ZAČINI - KURKUMA

Istorijat i rasprostranjenost

Kurkuma potiče iz Južne Indije i Indonezije. Od pre 4.000 godina   kurkuma se koristila kao začin u Aziji. Zauzimala je značajno mesto i u verskim hinduističkim obredima. U biblijskim vremenima potrebljavala se i kao začin i kao miris. U srednjem veku su kurkumu nazvali “indijski šafran”, zbog lepe narandžaste boje, a zbog znatno niže cene “sirotinjski šafran”. Uspeva u Indiji, Kini, Australiji, na Karipskim ostrvima, Peruu i dr. Veoma je omiljen začin na Dalekom i Bliskom istoku.

Botaničke i morfološke karakteristike

Kurkuma je višegodišnja biljka. Visoka je  60-100cm. Koren je krtolast rizom čvrste, smeđe kože i žutonarančastog mesa. Izrasline iz korena imaju izgled prstiju. Listovi su kopljasti i okružuju grupe bledožutih cvetova. Kurkuma ima blago sladak, ljutkast i malo gorak ukus, a  mirisa je aromatičnog, koji podseća na narandžu, đumbir i biber.

Hemijski sastav

Kurkuma sadrži 1,4-5,6% eteričnog ulja, koje se sastoji, najčešće, od mono- i sekveterpenoida. Eterično ulje iz lista kurkume sadrži i mircen (40,2%), p-cimen (23%), 1,8-cineol (13,2%) i druga aromatična jedinjenja. Žutonarandžasta boja ovoga začina potiče od kurkumina i dezmetoksikurkumina.

Lekovitost

Kurkuma deluje antiseptično, antiinflamatorno, antitumorno.  Snažan je antioksidant. Ovaj začin je dobar   anelgetik,  baktericid,  digestiv, diuretik, hipotenziv, insekticid, laksativ, rubefaciens, stimulant.
Deluje kao snažno protivupalno sredstvo. Štiti jetru, kardiovaskularni sistem snižavajući nivo «negativnog» holesterola i sprečava agregaciju trombocita. Delotvorna je u lečenju bubrežnih bolesti i dijabetesa.  Dokazano je  preventivno i kurativno delovanje ekstrakta kurkume na Alzheimerovu bolest. Delovi Indije, gde se puno koristi kurkuma, imaju vrlo nisku incidenciju Alzheimerove bolesti.

Upotreba
   
Kurkuma ima  primenu u proizvodnji prirodnih boja i parfema, u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji te u kulinartvu. Jedan je od najviše korišćenih začina u istočnjačkoj kuhinji. Najčešće se koristi za pripremu pirinča (pulao) kome daje predivnu, zlatnožutu boju i prefinjen miris i ukus, a istovremeno neutrališe sluzasta i slatka svojstva pirinča. Obavezan je sastojak u pripremi svih vrsta mahunarki, jer potpomaže varenje i usvajanje proteina i sprečava pojavu nadutosti. Ovaj začin  je osnovni sastojak mešavine začina za kari; boja karija potiče upravo od kurkume. Koristi se za pripremu majoneza, senfa, raznih sosova, pilećih pečenja i dr. Ako se povrće kuva na ulju u kome je proprženo malo kurkume ili karija, njegova hranljiva i nutritivna vrednost značajno će porasti.

Narodna imena

Žuti koren, turmerik.
23.01.2012.

Zašto zaboravljamo? I kako poboljšati pamćenje

Stručnjaci koji proučavaju pamćenje slažu se barem u jednoj stvari – što se više trudimo ostati umno aktivni, to nas pamćenje bolje služi. Osim toga, mozak se ne može prepuniti informacijama. Baš naprotiv, naša sposobnost pamćenja stalno se povećava. Što više znamo, više novih informacija možemo usvojiti.

Znanstvenici su šaroliko i veliko društvo, pa se ni oni ne mogu složiti baš u svemu. Ipak, mnogi od njih smatraju da je naše kratkotrajno i dugotrajno pamćenje odvojeno. I dok su mogućnosti kratkotrajnog pamćenja ograničene, mogućnosti dugotrajnog čine se neiscrpnima. Kolike su mogućnosti kratkotrajnog pamćenja? Ni tu nema jedinstvenog mišljenja, ali brojke se kreću oko četiri do devet informacija. Provjerite ovo tako da dvije minute pokušate zapamtiti listu različitih nepovezanih riječi. Kasnije pokušajte napisati riječi koje ste upamtili.

Informacije koje u mozgu pohranjujemo tijekom cijelog života mogu se usporediti s ogromnim kamionom u kojem nikada nećemo prevesti više od jedne lopate pijeska. I to dodatno zbunjuje znanstvenike. No, ako su mogućnosti dugoročne memorije neograničene, koji su najčešći razlozi zaboravljanja informacije? Prof.
Elizabeth Loftus sa Sveučilišta Kalifornija, Irvine, otkrila je četiri glavna razloga zaboravnosti: neuspješno vraćanje informacija iz pamćenja, interferencija, neuspješno pohranjivanje informacija u pamćenje te namjerno zaboravljanje informacija povezanih s traumatičnim događajem.

1. Neuspješno vraćanje informacija iz pamćenja


Dogodilo vam se da je dio neke informacije jednostavno ispario iz vašeg uma? Ili vam je nešto na vrhu jezika, ali nikako da se sjetite? Ovo se zna, po teoriji propadanja, javiti ako se sjećanjima rijetko pristupa, pa ona s vremenom propadaju. Ovoj teoriji ne ide u prilog to što čak i sjećanja na koja nismo dugo pomislili mogu biti stabilna i dugotrajna.

Što još zbunjuje znanstvenike?

Informacije koje u mozgu pohranjujemo tijekom cijelog života mogu se usporediti s ogromnim kamionom u kojem nikada nećemo prevesti više od jedne lopate pijeska. I to dodatno zbunjuje znanstvenike. No, ako su mogućnosti dugoročne memorije neograničene, koji su najčešći razlozi zaboravljanja informacije?

2. Interferencija


Po drugoj teoriji jedna sjećanja utječu ili ometaju druga sjećanja. Ako je informacija vrlo slična nekoj prethodnoj, ova interferencija ili 'šum memorije' javlja se češće.

Postoje dvije osnovne vrste interferencije:

- proaktivna interferencija, kod koje staro sjećanje onemogućava ili otežava pamćenje novih informacija
- retroaktivna interferencija, koja se javlja ako nova informacija ometa prisjećanje već naučenih informacija

3. Neuspjeh pohranjivanja informacija u pamćenje odmah na početku


Ponekad gubitak informacija ima manje veze s pamćenjem, a više s činjenicom da ona nikad nije dospjela u dugotrajnu memoriju. Naime, mnoge manje detalje nekih predmeta ili događaja nikad ni ne zapamtimo dovoljno dobro.

4. Namjerno zaboravljanje stvari povezanih s traumatičnim događajem


Ponekad se trudimo zaboraviti, posebno ono što nas je uznemirilo. Dva glavna načina su svjesno potiskivanje, što je svjesni oblik zaboravnosti, te nesvjesno potiskivanje. Međutim, svi se psiholozi ne slažu s time da postoji nesvjesno potiskivanje. Treba imati i na umu da se pamćenje održava podsjećanjem i pričanjem, a traumatska sjećanja obično nisu predmet rasprave, niti ih se želimo prisjećati

Poboljšajte pamćenje


Tehnike pamćenja

Ponavljanje, pamćenje dužih brojeva i lomljenje na manje dijelove, upotreba akrostiha, lociranje pojmova, stvaranje priče, korištenje melodija (djeca tako zapamte abecedu)...

Čitanje

Kako možete popraviti pamćenje? Tajna uspjeha leži u umnoj aktivnosti. Čitanje je jedan od najboljih načina da potaknete mozak na aktivnost. Brazilski neurolog Ivan Izquierdo kaže: 'Kad čovjek pročita riječ 'drvo', kroz njegov um u nekoliko stotinki sekunde prolete sjećanja na sva drveća koja je vidio u životu. Sve se to događa nesvjesno.' Smatra i da ta vrsta umne aktivnosti u određenoj mjeri štiti mozak od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije.

Pomagala

Ako zapišete nećete moći zaboraviti. Iako preveliko oslanjanje na pomagala, podsjetnike i kalendare, može stvoriti neku vrstu mentalne lijenosti, ako s pamćenjem već imate problema, važne stvari ipak zapišite na papir ili unesite u podsjetnik na mobitelu ili računalu.

Stvaranje 'mentalnih slika'

Ako često zamećete ključeve ili dokumente, prilikom ostavljanja ili slaganja predmeta zastanite na par sekundi i stvorite mentalnu sliku mjesta, kao i obližnjih predmeta.

Testiranje je odlično za jačanje pamćenja

Učenje i ponavljanje bez testiranja nije toliko djelotvorno kao učenje i ponavljanje nakon kojeg ide testiranje zapamćenih informacija. Znanstvenici su utvrdili da je testiranje jedan od najboljih načina za dobro pamćenje, te da studenti koji uče, a naknadno nisu ispitani slabije pamte informacije od onih koji su prošli testiranje.

Mozak: neuroni, sinapse, neurotransmiteri

Osnovne stanice mozga — neuroni — ustvari se i ne dotiču. Odijeljeni su sinapsama, sitnim prostorima promjera manjeg od desettisućinke milimetra. Te praznine premošćuju kemijske tvari, neurotransmitere, od kojih je poznato njih 30, no mozak ih možda ima daleko više. Ti se kemijski signali primaju na kraju neurona preko labirinta sitnih vlakana koji se zovu dendriti. Zatim se signali prenose na drugi kraj neurona preko živčanog vlakna zvanog akson. U neuronima su signali električne prirode, a na prekidima (sinapsama) kemijske. Tako možemo reći da su prijenosi živčanih signala elektrokemijske prirode. Svaki impuls je iste snage, no intenzitet signala ovisi o frekvenciji impulsa, koja može iznositi i tisuću u sekundi.

Nije nam u potpunosti jasno koje se točno promjene zbivaju u mozgu prilikom učenja. No, eksperimentalni dokazi ukazuju da se prilikom učenja, osobito na početku života, formiraju bolje veze i oslobađa više kemijske tvari koja premošćuje prekide (sinapse) među neuronima. Stalnom upotrebom jačaju te veze i sposobnost učenja se pojačava. Putevi koji se često istovremeno aktiviraju na neki način jačaju, dakle kroz upotrebu jačamo moć zapažanja. Mentalne snage neupotrebom iščezavaju. Naime, i mozak se, kao i mišić, jača upotrebom, a slabi ako se ne koristi.
20.01.2012.

Osam kancerogenih tvari koje treba izbaciti iz kuće

Skupo ih plaćate, a oni vas uporno i podmuklo truju. Donosimo najpoznatije kućne kancerogene. Oni ne moraju nužno izazvati rak, no zašto se izlagati riziku kad postoje sigurnije opcije.


Nakon krvožilnih bolesti, koje uključuju srčani i moždani udar, rak je drugi po učestalosti uzročnik smrti u većini zemalja svijeta, uključujući i Hrvatsku. Velik broj proizvoda koje koristimo u kući sadrže sastojke za koje se smatra da vjerojatno uzrokuju rak, da ne spominjemo one koji uzrokuju alergiju, astmu i druge boljke.
                      Pubertet kod djevojčica počinje sve ranije

Za ovo prije svega treba kriviti lošu regulaciju dopuštenih sastojaka. Ipak, to možete ispraviti ako znate na što treba obratiti pažnju. Zamijenite ih netoksičnim proizvodima koji djeluju jednako dobro, a često su i jeftiniji. Primjerice, toksična sredstva za čišćenje možete zamijeniti mješavinom sigurnih proizvoda koje vjerojatno već imate kod kuće.

Slijedi lista najpoznatijih opasnosti. Oni ne moraju nužno izazvati rak, no zašto se izlagati riziku kad postoje sigurnije opcije.

1. Osvježivači zraka
Sladak miris u zraku često dolazi u paketu s naftalenom i formaldehidom, poznatim kancerogenima. A sadrže i niz drugih toksičnih kemikalija.

Želite li svjež miris u prostoriji, počnite s tim da se riješite uzročnika lošeg mirisa. To je uvijek bolje nego kamuflirati ga nekim drugim. Češće zračite, redovito čistite, a ako nešto ipak smrdi, pokušajte s mineralom zeolitom, koji je poznat kao jedan od najboljih prirodnih detoksikanta ili eterična ulja.

2. Boje za slikanje, materijali za izradu ukrasa i druge hobije
Pazite na olovo i druge metale u bojama, premazima i emajlu. Umjesto njih koristite boje na bazi povrća. Koristite ljepila, boja i markere na bazi vode i izbjegavajte opasna otapala, poput onih u 'gumenom cementu' ili markerima koji sadrže aceton, heksan, heptan ili toluen.

3. Sredstva za održavanje automobila
S obzirom na ispušne dimove koji izlaze iz automobila, ne čudi da ni sredstva za njegovo održavanje nisu dobra za zdravlje. Antifriz i tekućine koje sadrže etilen glikol iznimno su toksične, a nisu bolje ni one za čišćenje stakla. Nikad ne bi smjele biti nadohvat djeci koja bi ako ih progutaju mogla umrijeti.

Staro motorno ulje opasno je u dodiru s kožom. Do zdravstvenih problema obično dolazi nakon dužeg izlaganja. Ako već koristite sredstva za podmazivanje i održavanje automobila, držite ih pod ključem, a ostatke bacajte s opasnim otpadom.

4. Odjeća s kemijskog čišćenja
Kemijske čistionice obično koriste tonu kemikalija, kao što su perkloroetilen (tetrakloroetilen), naftalen, benzen, formaldehid i trikloroetilen, a svi su karcinogeni. Ova kemijska isparavanja mogu ostati na odjeći danima.

5. Sredstva protiv buha, krpelja i uši
Izbjegavajte pesticide na bazi lindana. U nekim zemljama proglašeni su karcinogenim sredstvom.

6. Boje i lakovi
Neki hlapljivi organski sastojci (HOS ili VOCs) koji se koriste u bojama poznati su kancerogeni. Osim toga, boja može godinama nakon nanošenja pomalo isparavati sa zidova.

Nikad ne koristite boje koje sadrže hlapljive organske sastojke. Uvijek se raspitajte o manje toksičnim bojama.

7. Kuglice naftalina
Znate onaj užasan miris naftalina? To je jasan znak koji vam šalje tijelo: loše, loše, loše! Udisanjem naftalina u biti udišete insekticid. Naftalin sadrži gotovo 100% naftalena, koji je karcinogen, ili paradiklorobenzena, otrovne tvari.

Mnogi ljudi protiv moljaca koriste lavandu, sušeni duhan i druge prirodne tvari.

8. Sredstva za čišćenje
Ne sadrže sva sredstva za čišćenje kancerogene tvari, no većina je sumnjiva. Sredstva protiv plijesni često sadrže formaldehid. Radije pokušajte prirodnim pristupom – uz pomoć octa i ulja čajevca.

Užasne sastojke u sredstvima za čišćenje mrlja na tepisima izbjegnite čisteći parom i prirodnim sredstvima za čišćenje.

Kauče i fotelje bolje je presvući lijepim presvlakama – jednostavno ih je skinuti i oprati. Tako ćete izbjeći čišćenje mrlja sumnjivim kemikalijama.

Sredstvo za poliranje drva može ugroziti središnji živčani sustav i reproduktivne organe jer se nitrobenzen u njima upija kroz kožu. Kupite prirodno sredstvo ili napravite vlastito od 1/8 šalice maslinova ulja sa žlicom octa i žlicom votke.
20.01.2012.

Jod pomaže u prevenciji raka dojke

O raku dojke se u današnje vrijeme razgovara više no ikad. Pitanjima nikad kraja... Kako ga otkriti? Spriječiti? Liječiti?

Srećom, prevencija je (za razliku od liječenja) jednostavna. Ako želite spriječiti rak dojke, trebali biste se okrenuti upotrebi joda. Naime, on je jedan od ključnih hranjivih minerala koji igra veliku ulogu u prevenciji bolesti

Uzrokuje li dodavanje joda svakodnevnoj prehrani gušavost? Stručnjaci jasno kažu: ne! Naime, nedostatak joda uzrokuje gušavost, a ne njegova nadopuna. Znanstvena istraživanja potvrđuju ovu činjenicu proteklih 100 godina. Uzrokuje li nedostatak joda rak dojke? Nedostatak ovog minerala zasigurno nije jedini uzrok epidemije karcinoma dojke koji nas u današnje vrijeme muči više no ikad. Međutim, njegov manjak igra veliku ulogu kad je riječ o ovoj bolesti. Rak dojke je multifaktorijalna bolest. Dokaz koji povezuje manjak joda i rak dojke je zaista nadmoćan.

Štitnjača dnevno treba oko 6mg joda. Dojke trebaju barem 5mg; to znači da ostatku tijela ostaje 2mg joda. Ta 2mg u dobroj mjeri prelaze preporučenu dnevnu količinu (14x više) koja iznosi 0.15 mg po danu. U svakom slučaju, ovaj bi podatak mogao objasniti zašto su preporučene dnevne količine joda neodgovarajuće i zašto je nužno ne samo procijeniti vlastitu razinu joda, već i dodati pravilan iznos i oblik joda svojoj prehrani. Važno je zapamtiti da je veza između nedostatka joda i raka dojke te fibrocistične bolesti dojke vrlo jaka.

Stručnjaci vjeruju da je genetska predispozicija za slabi imunološki sustav vrlo snažan faktor rizika za razvoj raka dojke. Jod i hormoni štitnjače (i prirodni i sintetički) obično smanjuju rizik za razvoj ove bolesti.

Kod osoba koje muči nedostatak joda, najveća je količina ovog minerala otkrivena u masnom i mišićnom tkivu. Ako je prisutna pretilost, potreba tijela za mineralom se povećava kako masne stanice tijela zahtijevaju više joda. Kako smo već spomenuli, ženske su dojke glavna lokacija za pohranjivanje joda. Održavanje odgovarajućeg nivoa joda je nužno za osiguravanje adekvatnog djelovanja štitnjače i pravilne izgradnje dojki. Stručnjaci su uvjereni da pravilna razina joda može sniziti učestalost raka dojke i pomoći ženama da nadvladaju ovu bolest.

20.01.2012.

Dezodoransi i kreme povezani s tumorom dojke

Kemijski sastojci dezodoransa, krema za lice i hrane, pronađeni su kod svih oboljelih od tumora dojke. Riječ je o parabenima koji se upotrebljavaju u raznim kozmetičkim sredstvima i hrani.

'Činjenica da su parabeni prisutni u toliko uzoraka raka dojke dovoljno je opravdanje za daljnje istraživanje na ovu temu', stoji u zaključku nove studije koju je vodio dr. Philippa Darbre sa Sveučilišta Reading, u kojoj je uzet uzorak od 40 oboljelih od raka dojke.

Niz istraživanja provedenih od 1998. bacaju sumnju na mogući utjecaj parabena na razvoj raka dojke. Naime, ovi spojevi se koriste u svakodnevnim kozmetičkim proizvodima kao što su kreme za lice, dezodoransi protiv znojenja, šminka, kreme za brijanje, losioni za tamnjenje i zubne paste. Parabeni u kozmetičkim sredstvima sprečavaju razvoj mikroba, no zapaženo je da djeluju slično estrogenu, koji dokazano igra ulogu u razvoju raka dojke. Iako oponašaju estrogen, parabeni ipak nemaju tako jako djelovanje kao pravi hormoni.

Znanstvenici nisu dokazali uzročno posljedičnu vezu između navedenih proizvoda i razvoja raka dojke, ali ih zabrinjava što su spojevi prisutni u uzorcima tumora.

Parabeni se nalaze i u hrani kao što je prerađeno meso, kolačima i nekim grickalicama te u lijekovima.

U kozmetici se najčešće upotrebljavaju metilparaben, propilparaben i butilparaben. No zna se naći i benzilparaben te sobutilparaben. U sklopu navedene studije i kod žena koje nisu koristile dezodoranse s parabenom pronađeni su parabeni, pa se pretpostavlja da su došli u organizam nekim drugim putem. Dakako, ovo istraživanje ne dokazuje da parabeni izazivaju rak, ali ipak zabrinjava.

Zanimljivo da se u borovnicama parabeni nalaze sasvim prirodno.
20.01.2012.

Jedina vrsta alkohola koja sprečava rak dojke

Istraživanja su pokazala da redovita konzumacija alkohola povećava rizik od karcinoma dojke. No postoji jedan izuzetak. UMJERENA konzumacija crvenog vina ima suprotan učinak.

Sastojci prisutni u sjemenkama i koži crvenog grožđa snizuju razine estrogena i uzrokuju porast razina testosterona kod žena u premenopauzi, čime se smanjuje i rizik od karcinoma dojke.

Znanstvenici stoga sugeriraju ženama koje žele popiti čašu vina nakon večere da njihov izbor bude crveno vino.

Rak dojke je izuzetno raširen, samo se u SAD-u godišnje dijagnosticira 230.000 novih slučajeva ovog karcinoma, a time je i vodeća zloćudna bolest među ženama.

U Hrvatskoj od raka dojke godišnje oboli 2.300 novih osoba, a u istom vremenu umire oko 800 oboljelih.

Zanimljivo je da isti zaštitni učinak nema bijelo vino, piše Journal of Women's Health

Prekomjerna tjelesna težina i tjelesna neaktivnost utječu 25 do 33 posto na nastanak raka dojke. Održavanje indeksa tjelesne mase (BMI) između 18,5 i 24,9 je ključna promjena u načinu života koju žene mogu napraviti da bi smanjile rizik od nastanka raka dojke.